Izlaganje Srdjana Dizdarevica, predsjednika Helsinskog komiteta 
za ljudska prava u Bosni i Hercegovini

 Okrugli stol:�Ljudska prava u Bosni i Hercegovini 
u svjetlu dogadjaja od 11. septembra�

odrzanom 21. novembra 2001. godine u Sarajevu

UVODNICAR: SRDJAN DIZDAREVIC

Razlog za sazivanje ovog Okruglog stola je u nizu pojava koje smo zabiljezili u periodu nakon 11. septembra u Bosni i Hercegovini, i koji znace krsenje ljudskih prava i sloboda.

Prvo, snage SFOR-a hapse i privode gradjane Bosne i Hercegovine, sto je van njihovog mandata.

Drugo, pri tome se primjenjuju postupci koji se mogu okvalifikovati kao tortura i nehumano i ponizavajuce postupanje. Nekim od privedenih su stavljene vrece ili kante na glavu, vozeni su automobilima tako da je pri tome doslo do povredjivanja, bilo je i psihickog maltretiranja.

Trece, jednom broju gradjana, prema podacima koje smo jutros uspjeli dobiti, njih je 98, je oduzeto drzavljanstvo preko noci na nacin koji nije ispostovana zakonska procedura.

Cetvrto. Izvrseno je oko 20 ekstradicija ili deportacija prema zemljama u kojima je na snazi smrtna kazna ili im prijeti smrt od posljedica ili torture ili drugih postupanja koja im prijete, sto je u protivnosti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima na cije se postovanje Bosna i Hercegovina obavezala. Pod ovim, takodjer, zelim da napomenem i nedopustivi odnos, odnosno nepostivanje procedure prema strancima koja u ovim slucajevima nije ispostovana. Nadalje, postoje potvrdjena saznanja o tome da su ilegalnim ekstradicijama prisustvovali i pripadnici IPTF-a, umjesto da stite zakon i nadziru ponasanje policije, bili su ukljuceni u nezakonito postupanje. Konacno, primjecena je i neregularnost u radu lokalne policije, privodjenje, maltretiranje od strane lica za koje se moze reci da su pripadnici neke od policijskih snaga, a pri tome nisu nosili vidne oznake niti akreditaciju pripadnika policijskih snaga.

Drugo pitanje na koje zelim da ukazem je da je u proceduru zvanicno ispred OHR-a dat jedan broj zakonskih tekstova ili amandmana na postojece zakone koji su u tzv. antiteroristickom paketu, i koji imaju elemente koji nisu u skladu sa Rezolucijom Ujedinjenih nacija od 30. januara 2001. godine, jer u toj Rezoluciji se decidno govori, izmedju ostalog, da svi antiteroristicki zakoni imaju prvo, biti u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija, i drugo, voditi racuna o standardima iz oblasti ljudskih prava.

Kada govorim o ovim zakonskim tekstovima, onda, prije svega, mislim na Zakon o specijalnim bezbjednosnim mjerama u vanrednim situacijama medjunarodne bezbjednosne opasnosti, i amandmanima na Zakon o azilu i imigraciji, koji, po nasem misljenju, ne bi ni trebao da bude u paketu antiteroristickih mjera, jer implicira da je pitanje imigranata vezano za terorizam.

Da ne bi bilo zabune i dileme zelim da istaknem principe, cije postovanje nam se cini kljucnim u ovim vremenima. Prvo, osudjujemo stravicni napad od 11. septembra i pozivamo sve drzave i gradjane da osude ove akte i da se suprotstave ovim i drugim slicnim napadima usmjerenim protiv neduznih civila. Drugo, odajemo pocast zrtavama teroristickih napada i ispoljavama i iskazujemo solidarnost s njima i sa clanovima njihovih porodica. Trece, pozivamo vlade da udruze svoje napore na istrazivanju ovih zlocina i na privodjenju pravdi ovih pocinilaca. Takodjer, podrzavamo preventivne mjere kako se ovakvi napadi ne bi ponovili. Cetvrto, pozivamo vlade, posebno vladu SAD, da sacuvaju slobodu i osjecaj sigurnosti svakog gradjanina bez obzira na njegovu nacionalnost, odnosno njegovo drzavljanstvo. Peto, podrzavamo sve one, ukljucujuci i vjerske lidere, koji se protive satanizaciji cijelih vjerskih zajednica za ono sto je ucinila grupa pojedinaca. Protivmo se napadima, maltretiranju, proganjanju ljudi zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etnicke pripadnosti ili korijena. Ocekujemo da ce zlocini motivisani mrznjom biti kaznjavani. Sesto, pozivamo sve vlade, posebno Vladu SAD, da ne dozvole da se antitetoristicka kampanja pretvori u kampanju krsenja ljudskih prava, vec i dalje rade na unapredjenju ljudskih prava i sloboda. Sedmo, pozivamo na postovanje pravila i obicaja rata, odnosno Zenevskih konvencija, fokusirajuci se na potrebu zastite civilnog stanovnistva. Osmo, zalazemo se osiguranje prolaza za pruzanje humanitarne pomoci svim onima kojima je ona potrebna, kao i to da se zalazemo za zastitu prava izbjeglica. Devet, zalazemo se za humani razvoj, za bezbjednost kroz nacionalne instance, mislimo da izgradnja pravednog drustva u kojima se postuju gradjanska, politicka, ekonomska, socijalna i kulturna prava, uz snazenje civilnog drustva i vladavine zakona, uz izgradnju tolerancije i sloboda izrazavanja, mogu da predstavljaju garanciju i u zalaganjima protiv terorizma.

Zelim da napomenem da se i Medjunarodna Helsinska federacija, kojoj pripada Helsinski komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, jednim javnim saopstenjem i otvorenim pismo americkom predsjedniku Busu izjasnila, otprilike, na liniji ovoga sto sam ja nastojao da kazem.

Zelim na kraju da podvucem osnovnu poruku, a to je antiteroristicka borba, pokusaj sprecavanja daljih teroristickih akata nisu ni na koji nacin, ni u kojoj mjeri suprostavljeni postovanju ljudskih prava, naprotiv, mislimo da se te dvije bitke, bitka za ostvarivanje ljudskih prava i sloboda i bitka protiv terorizma mogu zajedno voditi, da su komplementarne, i ni na koji nacin nisu inkompatibilne. Ocekujem u ime Helsinskog komiteta da ovaj danasnji skup baci vise svjetla na ono sto se ovih proteklih nedjelja dogadjalo, ali i da pokusamo inspirisati i izvrsnu vlast u Bosni i Hercegovini i parlamentarnu vlast, i predstavnike medjunarodne zajednice, da na odgovarajuci nacin poduzmu one mjere koje bi dokinule ovakva ponasanja i ponovo vratile sigurnost gradjanima, povjerenje u pravnu drzavu i zastitile ideju ljudskih prava.